Ljubav

Ne plači

Vilo, ne plači,
ne troši srce.
Neće tvoje suze,
moć promjeniti puno toga!
Vilo, ne plači,
ne kidaj se....
Nije kraj svijeta,
ima negdje valjda i Boga!
Kopniš,
nestaješ kao snijeg
na škrtom suncu...
Tužno je gledat,
kako tvoje oči,
sad bolom ispunjene su!
Ruke ti,
okamenjene kriju vapaj.
Vilo, pogledaj me,
ne daj se, ne daj!




Umrjeću sanjajući


Kažu, ako umreš u snu, umreš u postelji……
Ja sanjam dok koračam kroz Banjalučke ulice…
Davno shvatih da ne mogu bit po svačijoj želji,
za mene nikad nisu napravljene uzice…

Ja ću umrijeti dok koračam i reće: umro je u snu.
Reće, sve najbolje o meni, naće nešto već.
Reće, nikad je nije našao, a noćima je sanjao ju.
Prešutjeće sve ružno što su htjeli reć…

Kažu, ako previše sanjaš, prođe te život…
Ja živim s njom koračajući Banjalučkim ulicama…
Moje srce gaze i zatiru nogama ko gražđa čokot,
ne vidim zašto bih i živio među takvim Vama…

Ja ću umrijeti dok koračam i reće: umro je u snu.
Reće, sve najbolje o meni, naći će nešto već.
Reće, nikad je nije našao, a noćima je sanjao ju.
Prešutjeće sve ružno što su htjeli reć…

Kažu ako ne otvoriš oči, prevare te istog trena….
Ja svoje sklopim, otvorim srce i tražim je………
Zanam ludo, možda i ne postoji takva žena,
no šta ću postati ako prestanem živjeti sne…

Ja ću umrijeti dok koračam i reće: umro je u snu.
Reće, sve najbolje o meni, naći će nešto već.
Reće, nikad je nije našao, a noćima je sanjao ju.
Prešutjeće sve ružno što su htjeli reć…