i ne znam koja suza
me više pogodi
dal' ona od sreće
il' ona od tuge
...i jutros rano plakah..
eto tako se to dogodi
riječi njegove...
ta kompozicija
boje same duge...
---------------------
rođeni,
osmijeh tvoj nikome nedam..
pa bio bi grijeh
šum vjetra da ga naruši,
magla da ga sakrije
i dignute su koprene,
ti obazri se po svojoj duši
ima li otiska moga ?
ima li mojih nevinih ruku?
i kreni mi..
poznat ćeš me po disanju
stiha moga... zvuku
o, ukaži mi se !
i prospi se.. kao srebrna prašina ..
ostavi trag dodira tvog, na licu mom
pozovi me na prijestolje tvojih nemira
o, smiluj se.. pozovi me Ruhu tvom !
--------------------------------------
i nestat ću zauvijek u magli..
i prežalit neću zbog priče...
koju nismo ispričali
i umrijet ću od tuge, što smo se predali
kad smo voljeti znali
nježnije i iskrenije, nego ostali..