Ljubav

A tužnu pjesmu pjevaju, oni što ostaju..

A poželim da me zagrliš jako.
Stisneš pored sebe i ne puštaš.
Da mi miluješ usne, onako kako samo ti znaš.
Da mi griješ ruke..
Posudiš svoje rame.
A najljepše je kad prestaneš, da se okreneš i nestaneš...
i ne vraćaš se..

A tužnu pjesmu pjevaju, oni što ostaju..

Moja nije tužna, moja je nijema.
Baš poput tvojih osjećanja.
I moje tuge.
Nijema, savršeno tiha.
Poput usporenog snimka jednog ljeta.




Strast....

Plodovi mladosti,
slatki, medni,
obrazi njeni,
rumeni, čedni....
Udišem sunce,
osjećam snagu....
Krv bije u nizinama,
zvoni duboko u meni.....
pod pazuhom krije svijet,
polje ruža u sjeni......
Izdišem kišu,
malaksalost blagu.....